Bivši ministar zdravlja, hirurg Miodrag Pavličić ocijenio je za „Dan” da je zdravstveni sistem refleksija kvaliteta rada Vlade, ekonomske moći države i politike unutar sektora. Tek kada se država obračuna sa korupcijom i kriminalom, na red će doći i rješavanje ovih problema u zdravstvu, na šta se žale građani, ističe Pavličić, koji je inače koordinator tima za zdravstvo u Građanskom pokretu URA.
●Šta predlažete kao model obračuna sa korupcijom u zdravstvu?
– Ljekari koji ucjenjuju bolesne ljude i njihove porodice da bi ih liječili treba da budu predmet pažnje tužilaštva i pravosuđa. Kada se država istinski obračuna sa korupcijom i kriminalom na najvišem nivou, neće joj biti teško da se obračuna i sa korupcijom u zdravstvu, koju građani percipiraju kao problem. Mislim da nam ne cvjetaju ruže ni na jednom pomenutom polju, pa nije ni čudo što je situacija u zdravstvu postala složenija, gdje su vidljivije slabosti sistema nego što je to bilo ranije. Siromaštvo se prelilo u sistem čije su posledice loše stanje infrastrukture i tehnološke opremljenosti kao i nedostatak ljekova i medicinskih sredstava ili neredovno snabdijevanje.
●Šta je potrebno učiniti da se popravi stanje u zdravstvu kako bi građani stekli povjerenje u njega?
– Lični dohoci ljekara i zaposlenih u zdravstvu su veoma mali ako imamo u vidu da je to većinom visokoobrazovni kadar koji obavlja teške poslove. Na kratak rok se ne može puno uraditi. Mislim da je potrebno veliko pospremanje u zdravstvu, da se kapaciteti javnog zdravstva optimizuju i da se primijene moderne politike u sektoru.
●Šta smatrate ključnim problemima?
– Ne može se očekivati ekonomski rast koji bi garantovao osjetnije povećanje standarda zaposlenih u zdravstvu i kapitalne investicije koje bi sektor osvježile. Prije možemo očekivati manje i kratkoročne intervencije u infrastrukturu i tehnologiju, a što se tiče ličnih dohodaka ne vidim izvore za njihovo osjetnije povećanje. Pošto nema prostora za ekonomske iskorake i veća ulaganja u zdravstvo, treba naći novac i posvetiti se školovanju najboljih crnogorskih ljekara i osoblja, pogotovo u granama u kojima imamo deficite znanja i lošije rezultate. Potrebno je da imamo budžet za školovanje najboljih na nivou države koji bi se dodjeljivao zdravstvenim institucijama shodno njihovim performansama, odnosno značaju u sistemu. Izvore finansiranja neće biti teško naći ako se prihvati dugoročna razvojna politika u zdravstvu. U tom smislu trebamo se ugovorno vezati–osloniti na jednu od značajnih evropskih univerzitetskih bolnica sa kojom bi se uspostavila duboka saradnja, ne zanemarujući interes ljekara i za druge destinacije. Takav pristup bi ubrzao usvajanje modernih znanja i stabilizovao standarde liječenja. Ta politika bi dala rezultate za nekoliko godina. Ako želimo brže, trebamo angažovati neka dokazana imena i ugovorno ih vezati i obavezati za programe za koje je država zainteresovana.
●Zašto je došlo do urušavanja sistema zdravstvene zaštite u javnim ustanovama?
– Do urušavanja sistema još nije došlo, jer ljekari i zdravstveni radnici i u ovakvim uslovima u najvećem broju obavljaju svoje poslove kvalitetno i časno. Prije bih rekao da će se posao još dugo vremena obavljati otežano, gdje će se kuburiti sa nestašicama, lošim uslovima rada i nezadovoljstvom građana i zdravstvenih radnika (i oni su građani!).
Država će se u bliskoj budućnosti zbog neefikasnosti i predimenzioniranosti javnog sektora više okretati intersima svojih osiguranika, finansijski prateći njihove potrebe, a sve će manje plaćati kapacitete.
Kada se to desi, mnoge javne ustanove će imati probleme da ostvare finansijsku održivost i biće primorane da mijenjaju politiku u smislu angažovanja najboljih ljekara, smanjenja broja zaposlenih, povećanja efikasnosti – kazao je Pavličić.
D.B.
Mladi stručnjaci će održati sistem
Pavličić je rekao da mnogi mladi ljekari već kucaju na vrata moderne medicine, imaju svoje prve dobre rezultate i zajedno sa svojim starijim kolegama, vođeni svojom ambicijom, neće dozvoliti da sistem padne.
– Država uvijek može računati na mladost, ljubav prema profesiji i posvećenost, karakteristične za medicinu i zdravstvo, ali to ne bi smjela da zloupotrijebi i zanemari kao do sada – kaže Pavličić.
Skupo nas košta školovanje lošeg kadra
Pavličić je na pitanje da li Crnoj Gori treba Medicinski fakultet rekao da smatra da je bolje da se jedan broj pacijenta liječi u inostranstvu, jer nemamo ekonomskog interesa da razvijamo složene sisteme za 20-30 pacijenata godišnje i da će se brzo pokazati konsekvence otvaranja nekih fakulteta.
– Komentari da treba ukinuti Medicinski fakultet su motivisani činjenicom da na biroima rada ima sve više mladih ljekara koji ne mogu da se zaposle u Crnoj Gori. Zdravstveni sistem ne može i ne treba da apsorbuje veći broj ljekara od predviđenog dokumentima, jer je to u konfliktu sa standardima i ne može se isfinansirati. Nećemo biti manje država ako ne budemo imali sve fakultete, kao recimo Njemačka, ili ako ne budemo liječili sve građane od svih bolesti u našim bolnicama – kazao je Pavličić.
Privatnici tjeraju na reformu
Legitimno pravo građana je da se liječe kod privatnog ljekara i u privatnim institucijama, jer su oni po zakonu dio jedinstvenog zdravstvenog sistema. To što građani plaćaju iz džepa usluge u privatnim klinikama a imaju osiguranje razlog je da se ubrza reforma zdravstvenog osiguranja i da se dobro razmotri šta znači finansiranje nereformisanog javnog zdravstva, odnosno finansiranje kapaciteta, rekao je Pavličić komentarišući činjenicu da je sve veći broj osiguranika prinuđen da se liječi kod privatnika i izlaže dodatnim troškovima.